Sarajevo, 29. novembar 2022. godine

Na poziv UN Misije u Bosni i Hercegovini, Ambasade Države Palestine i Palestinske zajednice u Bosni i Hercegovini, a povodom 35. obljetnice Međunarodnog dana solidarnosti sa Palestinskim narodom, o pravdi za Palestince, ali i o važnosti izgradnje Bosne i Hercegovine kao države i društva zajedničkih vrijednosti integrirane u sve euroatlantske strukture, dr Lagumdžija se obratio eminentnom skupu međunarodnih predstavnika i uglednih čelnika akademske zajednice i civilnog društva;

“Na današnji dan, godinu dana nakon uspostavljanja Ujedinjenih Nacija, prije  75 godina, Generalna Skupština UN  (GA UN) je usvojila Rezoluciju 181 (II), poznatiju kao Palestinska Rezolucija, kojom je definisano neotuđivo pravo Palestinskog naroda na samoodređenje bez stranog uplitanja, pravo na nacionalnu nezavisnost i suverenitet, kao i pravo da im se vrati oteta imovina i domovi iz kojih su protjerani.

Dokument je počeo sa konstatacijom da postojeća situacija u Palestini prijeti da  “ugrozi svjetski mir, prosperitet i prijateljske odnose među državama” da bi potom precizno utvrdio mapu puta za uspostavljanje dvije suverene države, “Jevrejsku” i “Arapsku”, sa preciziranom teritorijom, gradom Jerusalemom kao “corpus separatum”. Uz zajamćenu zaštitu svetih mjesta i vjerskih prava, zabranu diskriminacije po bilo kojoj osnovi, rasnoj, vjerskoj, jezičkoj ili gender,  na čitavoj teritoriji tadašnje Palestine,  pri čemu će sve osobe unutar jurisdikcije država imati ista prava i zaštitu zajemčena svim zakonima, Rezolucija precizno navodi dugačku listu prava koja će uživati svi stanovnici. Nikada se nisam mogao oteti utisku da je Palestinska Rezolucija iz 1947. po svojoj sadržini koja se odnosi na zaštitu građana po različitim oblicima njihovih identiteta i prava, kao i jednakopravnost pred svim zakonima bila praktična priprema za možda najvažniji dokument UN usvojen godinu dana kasnije, 1948,  Univerzalnu Deklaraciju o Ljudskim Pravima.  

Trebalo je proći 30 godina od usvajanja Palestinske Rezolucije, njenog neuspješnog pretvaranja u stvarnost, negiranja međunarodnog prava, produbljavanja nepravde, tragedije i zločina prema Palestinskom narodu, da bi 29. Novembra 1977. godine  GA UN Rezolucijom 32/40 B  proglasila taj dan iskazivanja godišnjeg poštovanja kao Međunarodni dan solidarnosti sa Palestinskim narodom.

Zašto se na sve ovo danas vrijedi podsjetiti? Istom ovakvom prigodom, o važnosti pravednog rješavanja Palestinskog pitanja, kao mjere moralnog kapaciteta čovječanstva i međunarodne zajednice,  kao mjere  političkog i institucionalnog kapaciteta multilateralizma na kojem počiva međunarodno pravo, poredak i Pravda, govorio sam prije 8 godina kao tadašnji ministar vanjskih poslova.

Kako sada stvari stoje, nedavni izbori u Izraelu će rezultirati ne samo povratkom Netanjahua već i formiranjem najekstremnije vladajuće koalicije u Izraelskoj istoriji. Likud vođen blok jevrejskih supremacista, mesijanskih nacionalista i ultra ortodoksnih teokrata teško da će rezultirati vladom spremnom da trazi samoodrživo mirovno rješenje po modelu dvije (demokratske) države – Izraela i Palestine.

Za razliku od 1977. godine kada su UN uspostavile Međunarodni dan solidarnosti sa Palestinskim narodom pod okriljem UN-a, kada su SAD i SSSR zajedno vodili Mirovnu konferenciju o Bliskom Istoku, sada Palestinsko pitanje nije u fokusu svjetske javnosti, dok u isto vrijeme UN nemoćno posmatra brutalno narušavanje međunarodnog  prava u Ukrajini a odnosi Kine, Rusije i SAD se nalaze na najnižoj tački od vremena rata na Korejskom poluotoku i  Kubanske krize.

Svijet je danas postao mnogo komplikovaniji, nepravedniji, ekonomski, vojno i tehnološki moćniji, ali uz to i  jos više sukobljen, podijeljen oko vrijednosti i moći. Svijet koji je na  raskrižju dva puta – prvi, ujedinjen oko Univerzalne Deklaracije o Ljudskim Pravima, gdje je prvi test njenog poštivanja pravedno rješavanje Palestinskog pitanja na principima dvije države koje žive u miru i saradnji,  svijet ujedinjen oko ispunjenja Samoodrživih razvojnih ciljeva,  uz poštivanje međunarodnog prava,  preuzetih prava i obaveza, reformu i jačanje  multilatralizma na izazovima koji su sve veći  (atomske prijetnje, klimatske promjene, rastuća nejednakost među državama i unutar društava, nekontolisani tehnološki razvoj i  vjestačka inteligencija….); drugi (put),  svijet razjedinjenih i sukobljenih,  u okruženju koje nas, kao države i/ili različite entitete i identitete čini sve ranjivijim i u konačnici osuđenim na zajednički neuspjeh.

Palestinska Rezolucija iz 1947. godine nas, prije svega, uči da se civilizovani svijet ne može ispravljati zbog  ogromne istorijske  nepravde napravljene prema jednom narodu  koja je obilježena holokaustom, tako što će kreirati nepravdu prema drugom narodu.  Ona nas također uči  da  moramo biti uporni, oprezni i mudri a ne samo jaki, beskompromisni i požrtvovani na putevima međunarodne zajednice čak i kada izgledaju  popločani najboljim namjerama. Na tom putu nije dovoljno samo jačati prijateljstva i podršku već i razumjevati naše protivnike i tražiti zajedničke interese i vrijednosti na kojima možemo koegzistirati i u konačnici sarađivati.

Znam da dijalog, tolerancija/respekt, učenje i razumijevanje određuju težak i dugotrajan put ka boljem svijetu. ali isto tako se treba podsjetiti da sukob, arogancija, sila i sebičnost su garant  sigurnog puta u mrak i beznađe.

Zato danas negiranje institucije OHRa u Savjetu Bezbjednosti UN koji svoj legalitet i legitimitet, s pravom,  crpi iz Euroatlantske podrške  Vijeću za implementaciju Mirovnog sporazuma; promoviranje antizapadnog raspoloženja u Bosni i Hercegovini koja je mjesto spajanja a ne razdvajanja Istoka i Zapada; tiho kao i bučno igranje na kartu podjele bosanskohercegovačke države i društva – u konačnici može biti samo u sluzbi onih koji zele na svojevrsnoj  Palestinizaciji Bošnjaka pokazivati da bosanski muslimani nemaju državotvorni i evropski kapacitet civilnog duštva ljudskih prava pa ih zato treba držati raseljene po svijetu kao nove “palestince bez države”.

Na putu ka boljem svijetu nam je potreban svjetionik zvani Palestina, narod i država,  izgrađena na dijalogu, toleranciji, učenju i razumijevanju.

Mi ne smijemo izgubiti nadu i “umoriti” se od podrške  Palestini kroz model dvije države (Palestina i Izrael) i jedan  održivi mir.  Podrška Palestinskom narodu nije potrebna samo njima, već i nama u Bosni Hercegovini, kao i u čitavom region i Evropi, radi nas samih, radi vrijednosti i moralnih principa bez kojih je svaka država i društvo osuđeno na slabljenje i poraz.

Na teroru i represiji, otvoreno i nerješeno Palestinsko pitanje na Bliskom Istoku, iz  kojeg ni svijet ni mi eventualno nismo izvukli  prave pouke, može dovesti do otvaranja ili stvaranje novih “malih Balkanskih, Evropskih,… Palestina”.Svi odlično vidimo da svijet, na žalost,  decenijama postaje sve nestabilniji i sukobljeniji dok pokušava rijesiti ili bar lokalizovati jedan Bliskoistočni, Palestinski,  problem.

Zato, na kraju, iskazujući podršku međunarodnom danu solidarnosti sa palestinskim narodom, treba pozvati na mudrost, upornost I beskompromisnost lokalnih i međunarodnih lidera kad je u pitanju izgradnja država i društva zajedničkih vrijednosti zasnovanih na punom poštivanju Univerzalne Deklaracije UN o Ljudskim Pravima i Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama kako u Bosni I Hercegovini tako i u Evropi. “