Berlin, Oktobar 2022. godine
U okviru saradnje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Nizami Ganjavi međunarodnog centra (NGIC) dr Zlatko Lagumdžija je održao izlaganje na posebnom panelu Svjetskog zdravstvenog Samita (WHS) u Berlinu posvećenom izgradnji Evropske zdravstvene Unije.
Podsječajući na izlaganje Njemačkog kancelara Olafa Scholza, kojim je otvorio WHS, da je neophodno ojačati i ponovo se fokusirati na politiku proširenja EU na Zapadni Balkan, dr Lagumdžija je izložio koncept ubrzanja integriranja zemalja regiona u EU kroz tri paralelne oblasti odnosno formiranje Evropske zdravstvene zajednice, Evropske zajednice zelenog dogovora i Evropske ekonomske zajednice.
To znači stimulisanje međusobne saradnje zemalja Zapadnog Balkana i njihovu zajedničku EU integraciju u ove tri oblasti tako što bi se u narednom periodu od 3 do 5 godina čitav region integrirao u EU strukture koje se odnose na zdravstvo, zelenu ekonomiju i zajedničko tržište kroz jačanje njihove digitalne transformacije. Integriranje zemalja kroz ove tri oblasti bi bio katalizator ukupnih EU integracija, ali bi istovremeno građanima donio konkretne rezultate u ekonomskom razvoju i ojačao vjeru u dobre namjere i samu ideju EU integracija.
Projektovana Evropska zdravstvena Unija može biti pokretačka snaga EU proširenja kako bi se kreirala Evropska zdravstvena zajednica i Evropska ekonomska zajednica u koju bi bile uključene nove zemlje članice Zapadnog Balkana na način kako je svojevremeno, od 1957. do 1993. godine, Evropska ekonomska zajednica bila preteča današnje EU. Po istom principu bi EU Zeleni dogovor mogao biti faktor integracije Zapadnog Balkana u Evropsku zajednicu zelenog dogovora.
Na ovu temu dr Lagumdžija je razgovarao sa učesnicima Samita među kojima i sa generalnim direktorom WHO Tedros Adhanom Ghebreyesusom, predsjednikom Socijalističke Internacionale i bivšim premijerom Grčke George Papandreuom i izvršnom direktoricom UN AIDS Winnie Byanyima.
Ova tri segmenta, zdravstvo, ekonomija i zelena transformacija, moraju se odvijati kroz sistemsko stimulisanje njihove digitalne transformacije i društva u cjelini.
Prirodno, prvi korak je da EU pokaže političku spremnost da iskreno ubrza integraciju Zapadnog Balkana kroz navedene oblasti. Ta spremnost se potom mora očitovati kroz konkretnu finansijsku podršku iz fondova EU kao i kroz pojačanu podršku Evropske investicione banke (EIB) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD).
Ovo je svakako u interesu zemalja Zapadnog Balkana, ali je istovremeno geopolitički i primarni interes Evropske Unije ukoliko želi biti unija zasnovana na vrijednostima zbog kojih je nastala te unija saradnje i prosperiteta a ne sukoba i podjela.
Primjer uspješnosti digitalne transformacije i konkretnih benefita širom svijeta se pokazao naročito u spremnosti i borbi protiv pandemije. Takvi primjeri se mogu naći i u Evropi. Ako pogledamo “top listu 11” država po broju mrtvih na million stanovnika od COVID-19, osim Perua na prvom i Gruzije na sedmom mjestu, preostalih 9 zemalja dolazi iz zemalja geografskog klastera centralne Evrope i Balkana koje su ulazile u EU u različita vremena kao i zemlje koje još uvijek nastoje da postanu članice EU i to sa različitim stepenom uspješnosti: Bugarska, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Hrvatska, Češka, Slovačka i Rumunija.
Država ovog geografskog regiona koja je rangirana na pedesetpeto mjesto, sa 2 do 3 puta manje mrtvih po ovom parametru, je Srbija. Svakako da se može naći dosta razloga koji objašnjavaju ovu anomaliju, ali je evidentno da je najveća razlika, u odnosu na druge, vanredan stepen digitalne transformacije zdravstva. Izgrađenim digitalnim sistemom je omogućeno organiziranje vakcinacije i integriranje pandemijskih aktivnosti u ukupni zdravstveni system zasnovan na pacijentu prilagođenoj digitalnoj transformaciji.