Uvodno izlaganje i diskusija dr Zlatka Lagumdžije o legitimnosti lidera i narodnih izabranika na panelu „Predanost euro-atlantske zajednice Bosni i Hercegovini“

15.12.2020. Zagreb

 Naslijeđe mira – 25. godina  Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma“

Konferencija Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti i Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske

 I. Uvodno izlaganje 

Dayton je prozveo vrhunski dogovor da se zaustavi rat, ali izuzetno loš dogovor za pravljenje države“, je izvrsna ocjena Dejtonskog mirovnog sporazuma koju je dao Paddy Ashdown.

Ako Europska Unija i NATO sami sebe ozbiljno shvataju, kada se zaklinju u svoje vrijednosti koje proklamuju, onda euro-atlantska predanost Bosni i Hercegovini (kako kaže naslov ovog našeg panela) mora biti glasna, vidljiva i potkrepljena djelima u podršci našoj državi da postane normalna liberalna demokracija, sekularna građanska država i društvo zajedničkih vrijednosti.

Na žalost, neki ozbiljni „igrači“ govore o segregiranim društvima i razbijanju države,  kao kontrateži unitarnoj državi mada je niko ozbiljan ne zagovara.

Poštivanje naše istorije i izgradnja zajedničke budućnosti, u kojoj su naše razlike naša prednost a ne mana, podrazumijeva institucionalnu i individualnu promociju i zaštitu naših višestrukih identiteta kao građana Bosne i Hecegovine i Evropske Unije.

Pretpostavka za to je povjerenje do kojeg se dolazi kroz dijalog, respekt, učenje i razumijevanje.

Od EU i SAD ne očekujemo ništa drugo nego da nas ne tretiraju sa duplim standardima te da nam nude samo reforme i institucionalna, ustavna i zakonska ustrojstva koja važe i za njih same. 

Uvjeren sam da će američka administracija djelovati u skladu sa principima koji su definisani u obraćanjima Predsjednika Bajdena kao i sa njegovim jasnim porukama tokom obilježavanja 25. godina genocida u Srebrenici.

Okupićemo EU partnere i NATO saveznike u zajedničku izgradnju strategije za puno uključivanje Zapadnog Balkana u Euroatlatske institucije… dok ćemo uvijek biti posvećeni borbi protiv mržnje i garantirati suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine“.

Negiranje genocida u Srebrenici je nedopustivo dok ćemo  u potpunosti  podržavati pravdu i pomirenje“.

Na isti način u potpunosti podržavam obraćanje Joseph Borella kao ono što je govorio u Sarajevu prije tri sedmice i napisao u autorskom tekstu „Od Dejtona do Brisela: Radićemo zajedno za stabilnu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu“.

Sa svojom kulturnom, etničkom i religioznom izmješanošću Bosna i Hercegovina je tradicionalno bila „Ujedinjena u različitostima na isti način na koji je to sada Evropska Unija“.

Ovim njegovim riječima mogu samo dodati da ćemo do 2030. godine izgledati isto – EU, Zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina. Ili će oni ličiti na nas ili mi na njih. Izgledaćemo kao Olimpijsko Sarajevo 1984. ili kao opsada Sarajeva 1992. kada su, kasnije presuđeni ratni zločinci, ubijali i nevinu djecu sve dok se civilizovani svijet nije „probudio“.

Razlika je samo u tome što više niko ne bi mogao kazati da nisu mogli zamisliti tako krvavi scenario kao onaj koji je okončan Dejtonskim mirom.

Dozvolite da sad ukratko izložim nekoliko kratkoročnih i srednjoročnih prijedloga, aktivnosti našim Euroatlantskim prijateljima i potpisnicima Dejtonskog sporazuma koji zahtijevaju i njihovu predanost da radimo zajedno.

Prvo,  nije čudo da je i danas Borell govorio o evropskim vrijednostima zasnovanim na ljudskim pravima, pravdi i vladavini prava. Evropska Konvencija o ljudskim pravima, kao što je doslovno napisano, kako u preambuli tako i u prvom članu Ustava, mora biti nadređena svim zakonskim aktima i ako je potrebno mora se direktno primjenjivati ukoliko zakonodavci ne urade svoj dio posla.

Imamo 4 presude Evropskog suda za ljudska prava o diskriminaciji pripadnika „ne konstitutivnih naroda“ u čitavoj zemlji kao i Srba koji su diskriminirani u Federaciji te Bošnjaka koji su diskriminirani u RS. Niko nije uputio zahtjev prema sudu u Strazburu kako su Hrvati ugroženi u RS. 

Uporno nam se ponavljaju zahtjevi da presudu Evropskog suda, koja je o diskriminaciji svih građana,   zloupotrebimo kako bi se nametnulo samo pitanje jednog od „konstutivnih“ naroda.

Paradoksalna je činjenica da samoproglašeni zaštitnici europskih vrijednosti zapostavljaju individualna ljudska prava i insistiraju isključivo na etničkim pravima baziranim na starom boljševičkom, komunističkom, konstruktu pod nazivom „Konstutivni narodi“. Na konstruktu koji više nigdje ne postoji nakon što je učinio svoj doprinos krvavoj smrti bivše Jugoslavije i raspadu Sovjetskog Saveza.

Zato nas ne treba čuditi ono što smo danas ponovo čuli od ambasadora Christopher Hilla, Holbrukovog zamjenika u Dejtonu,  kako tada većina amerikanaca nisu pojma imali, niti im je postalo išta jasnije, šta znači taj konstrukt zvani „konstitutivni narodi“.

 Na istom tragu ste sada mogli čuti Francuskog ministra vanjskih poslova, kao i Borela koji predstavlja EU, kako pričaju samo u ljudskim pravima i funkcionalnoj državi a ne o konstitutivnosti, dok Ruski ministar vanjskih poslova priča samo o konstitutivnim narodima i entitetima a ne o ljudskim pravima.

Drugo, neprekidno insistirati i nadzirati ispunjavanje svih naših međunarodnih obaveza i zakonski definiranih ciljeva o ubrzanju NATO i EU integracija. Da se malo podsjetimo – pridruživanje Bosne i Hercegovine EU i NATO je cilj i proces koji su davno odlukama i zakonima konsenzusom definisani u Predsjedništvu i Parlamentu. Ako se neko predomislio pa to sada hoće da promijeni, onda može ili kršiti zakone ili tražiti konsenzus za izmjene zakona.

Treće, uspostaviti aktivne konsultacije i savjetodavne mehanizme za vlast Bosne i Hercegovine da počnu aktivno učestvovati u Ekonomskom i investicionom planu za Zapadni Balkan.

Treba imati u vidu da se vlasti trenutno pate sa IMFom kako da dobijemo zajam u iznosu od 750 miliona eura dok nismo ozbiljno mrdnuli da se uključimo u navedeni regionalni plan koji nam otvara prostor za direktno ubrizgavanje u ekonomiju u iznosu od 6% našeg GDP tokom narednih 7 godina. Tu kalkulaciju je jednostavno izvesti ako znamo da je „na stolu“ 9 plus 20 milijardi EU novca za Zapadni Balkan.  

Sada  mo čuli ministra Le Draina o tome da region pored ovoga može očekivati dodatne 3 milijarde eura za pomoć ekonomiji u oporavku od COVID-19.  Umjesto aktivne igre na ovim pitanjima naši vladari se uigrano „svađaju“ o konstitutivnosti i svima upitnom legitimitetu.

Četvrto, mora se pomoći najugroženijim – djeci. Nedavno blokiranje PISA testa od strane jednog člana Predsjedništva pozivom na „vitalni nacionalni interes“ i TIMSS rezultati pokazuju da naš obrazovni sistem „proizvodi“ tinejdžere koji „nisu spremni za poslove ovog 21. vijeka“.

Sa dramatičnim „odlivom mozgova“ koji ugrožava bilo kakvu budućnost  novih generacija, PISA i TIMSSom, obrazovni sistem mora biti prioritet broj jedan za svakoga ko se uopšte usuđuje da govori o interesima građana ili konstitutivnih naroda. 

To je posebno dramatično za našu zemlju u kojoj se predviđa da će nas za 50 godina biti 50% manje, dok je EU  pod panikom zbog procjene da će njihova depopulacija značiti smanjivanje od 5% broja stanovnika dok će ukupan broj ljudi na zemlji biti 50% veći.

Umjesto da se bave kvalitetom i krizom obrazovnovanja, naše vlasti još uvijek održavaju sramotni segregacijski sistem nazvan „2 škole po 1 krovom“ u Federaciji gdje djele djecu po etničkim linijama.  

U isto vrijeme vlasti RSa negiraju pravo djece da uče Bosanski jezik u školama mada je i samo ime eksplicitno definisano i slovom i duhom u Ustavu i Dejtonskom mirovnom sporazumu.

I ovde pozivam EU i OSCE da svoju predanost evropskim vrijednostima i „normalnoj“ državi Bosni i Hercegovini  pokažu i dokažu zaustavljanjem ovakvog divljanja prema djeci i obrazovnom sistemu.

Peto, svako zna da su građani i zemlja u cjelini taoci korupcije, organiziranog kriminala i udruženih zločinačkih poduhvata pod političkim pokroviteljstvom dok je pravosuđe na najnižem nivou od početka reformi.

Otvaranje poglavlja 23 i 24, u bilo kojoj formi, te podrška stvarnoj reformi i vladavini prava je neodložna. Sve veći nedostatak povjerenja u političare zahtjeva urgentno donošenje zakona i transparentne primjene za oduzimanje nelegalno stečene imovine koje bi  počelo sa primjenom kroz provjere vodećh političkih ličnosti.

Ovo je dobro mjesto i vrijeme da pozdravimo prošlonedeljnu odluku Savjeta EU o uspostavi EU režima globalnog sankcionisanja narušavanja ljudskih prava. Ovaj okvir, po uzoru na američki tzv Magnitsky Zakon omogućava EU da kazni pojedince, entitete i organizacije odgovorne ili uključene u gruba narušavanja ljudskih prava.Vjerujem da predanost euroatlantske zajednice Bosni i Hercegovini korištenjem ovih mehanizama može otvoriti i ubrzati pozitivne procese na putu od Dejtonske do Briselske Bosne i Hercegovine.

Naš najveći živi pjesnik i pisac Abdulah Sidran ima malo remek djelo, svog literanog junaka Nuriju,  kojim opisuje Bosnu, Bosance i Bošnjake a čijiih riječi se valja podsjetiti kada govorimo na temu posvećenosti euro atlantske zajednice Bosni i Hercegovini.

„Moja nesreća je u tome  što me nisu razumjeli ni oni koji su me ubijali, kao ni oni koji su me branili“.

Mi, Bosanci i Hercegovci, smo ponosni na svoje identitete i kulturu i ne tražimo ništa drugo osim da uvažavate naše dostojanstvo, a mi ćemo uvijek nastojati da vam uzvratimo još bolje.

Nakon što su neki od nas preživjeli genocid, udružene zločinačke poduhvate i etničko čišćenje, mi nismo tražili ništa drugo osim pravde te da budemo tretirani isto kao i drugi građani Evropske Unije i njenih država članica.

Mi smo očekivali od euroatlantske zajednice da osudi, ili da ih bar ne tretira kao ozbiljne ljude, one koji misle da predstavljaju europske vrijednosti tako što će nam govoriti da su ljudska prava samo za građane Evrope ali ne i za nas. To su oni koji smatraju da mi još nismo zreli da budemo građani i za nas nisu ljudska prava jer smo još uvijek plemena ili stada ovaca  koja će biti pobijena ako ne slijede svoje čobane.

Kada neko, smatrajući da predstavlja europske vrijednosti ili države, govori nama, koji odavno imamo svoj evropski, kao i bosanski, bošnjački ili muslimanski identitet – nama, ljudima ko su preživjeli etničko čišćenje organizovano kroz zločinački udruženi poduhvat – da prvo treba da se očistimo sapunom pa tek onda nastavimo živjeti u dugoročnim snovima ili da živimo kao krdo, onda očekujemo od istinskih predstavnika evropskih vrijednosti i ljudskih prava da nešto učine.

Mi ne očekujemo od istinskih euroatlantskih prijatelja da nešto učine zato što se osjećamo povrijeđeni, već zato što vjerujemo da o nama tako mogu govoriti samo oni koji time vrijeđaju stvarne predstavnike evropske porodice i vrijednosti.

Na kraju, predanost euroatlantske zajednice Bosni i Hercegovini se mora vidjeti kroz jasnu poruku europskih prijatelja da oni nemaju problem sa normalnom liberalnom demokracijom i sekularnom građanskom državom Bosnom i Hercegovinom, u suštini zbog toga što su muslimani matematska većina ili najbrojnija grupa građana.

Ako manje od 2 miliona bosanskih muslimana ili bošnjaka sa jakim evropskim i bosanskim identitetom žele da budu građani Evropske Unije, u kojoj su kršćani ogromna većina među 500 miliona građana, onda je neprihvatljivo Bosanca i Hercegovca tretirati kao prljavi otpad jer nije u stanju živjeti kao građani u svojoj državi i društvu zajedničkih vrijednosti.

  1. Diskusija o legitimnosti lidera i narodnih izabranika

Do prije 6 godina sam mogao govoriti kao neko ko predstavlja neku državnu instituciju ili relevantnu političku partiju.

Danas imam mnogo lakši posao od bilo koga na ovom panelu pošto predstavljam samo sebe i odgovaram samo za svoje riječi i postupke. Moje nekadašnje bosanske kolege, 4 lidera aktuelne vlasti, Dodik, Čović, Izetbegović i Komšić, sada imaju težak posao jer  možete greškom pomisliti da su to ljudi sa mnogo većim legitimitetom nego što je to stvarno tako. 

Da ovo ne bi bila samo još jedna od paušalnih ocjena ili lične impresije i stava, poslužitću se sa nekoliko relevantnih podataka.

Kada je startala pandemija, jedna relevantna međunarodna institucija je napravila regionalno istraživanje iz kojeg ste mogli vidjeti koliko je ogromno nepovjerenje građana u političare. Ocjena bosanskohercegovačkih lidera je bila ubjedljivo najlošija u regionu.

Četiri lidera vladajuće koalicije, da ne bude zabune, Komšić, Dodik, Izetbegović i Čović, koji imaju potpunu kontrolu nad našim životima, su činili vrh top liste na upit građanima da izaberu samo jednu osobu kojoj najviše vjeruju. Za njih četvoricu zajedno, opredijelilo se ukupno 15% građana.

Treba napomenuti da ta četiri čovjeka koje danas voli zajedno skoro jedna šestina građana sami danas imaju pod svojom kontrolom Predsjedništvo, državnu i dvije entitetske vlade i dvotrećinsku većinu oba doma državnog Parlamenta.  Ukoliko žele imaju institucionalni kapacitet da  mogu donijeti i sprovesti svaki zakon uključujući i promijeniti dejtonski Ustav. 

To bi se istraživanje možda  moglo tumačiti na različite načine ali prije nekoliko sedmica, na lokalnim izborima, partije ove „državne četvorke“, su zajedno osvojile oko 1/3 glasova odnosno oko 16% glasova registriranih birača.

Ovo može biti šansa za potisnike Dejtona, kao i za 4 lidera koji zajedno imaju podršku 1 od 6 građana ili sunarodnika, da ponovo razmisle o njihovom legitimitetu i da i sami budu promjena koju građani i država trebaju.

Lokalni izbori su pokazali da ljudi nisu spremni da slijede svoje takozvane etničke lidere ili plemenske poglavice onoliko koliko oni misle. Toliko o legitimnosti aktuelnih lidera i vladajućoj „državnoj četvorki“.

Živim stotinjak metara od mjesta gdje sam se rodio i od mjesta gdje danas radim, i iz radne sobe mogu da bacim pogled na zgrade u kojima su smješteni čelnici svih 5 nivoa vlasti – opština, grad, kanton, Federacija, država.

U mojoj opštini, Centar Sarajevo, u kojoj su preko 80% glasača Bošnjaci dok je Srba 6%, direktno izabrani načelnik je dobio  preko 66% glasova a trojici oponenata zajedno  je ostalo 33%. 

Izabran je Srđan Mandić, Srbin, dok su preostala tri kandidata svi Bošnjaci – jedan od njih general Armije BiH i univerzitetski profesor, drugi  bivši  predsjedavajući Doma Naroda, kao što su to danas Čović i Špirić koji učestvuju na ovom panelu, a treći nekadašnji pjevač koji je prije Dejtona predstavljao bio prvi predstavnik države na Eurosongu.

Bogić Bogičević, koji kao što znamo nije Bošnjak, u ime „gradske četvorke“ koja je pobijedila SDA, će biti novi Gradonačelnik Sarajeva, grada u kojem  danas  oko 80% glasača su Bošnjaci. 

Premijer Vlade Kantona Sarajevo danas je Mario Nenadić, Hrvat, pravnik iz Sarajeva.

Predsjednik Federacije je Marinko Čavara, HDZ, Hrvat.

Konačno, na vrhu piramide, na petom nivou vlasti je Predsjedništvo u kojem je 1/3 Šefa Države, kolektivnog Predsjednika, po nacionalnosti Bošnjak. 

Kao što se vidi, kao građanin glavnog grada Bosne i Hercegovine, od 5 mojih „predsjednik/premijer/ gradonačelnik/načelnika“, u državi sa 5 nivoa vlast i oko 3 miliona stanovnika, od Dejtonske demokracije sam dobio 2.33 Srbina, 2.33 Hrvata i 0.33 Bošnjaka lidera.

Vareš u kojem je oko 60% stanovnika Bošnjaka već drugi put direktno bira načelnika, Zdravka  Maroševića iz HDZ. Pobijedio je SDA kandidata sa dva puta većim procentom glasova nego što je procenat  Hrvata u samom Varešu.

Prirodno ovih nekoliko primjera ću okončati sa brojevima koji mogu govoriti o legitimitetu jednog člana Predsjedništva iz reda  Hrvatskog naroda na HDZ način.

Riječ je o izboru člana Predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda prije 15tak godina kada je Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine izabrao Ivu Miru Jovićana  mjesto smjenjenog Dragana Čovića od strane Visokog predstavnika. Ivo Miro Jović je izabran sa 10 glasova, zahvaljujući glasovima SDA, uz samo 2 glasa Hrvata, oba iz HDZ. Većina Hrvata zastupnika nije dalo svoj glas izabranom  članu Predsjedništva koji dolazio iz HDZa. 

Ako koristimo lažnu europsku logiku, koju nam danas nude konstruktori novokomponovane konstitutivnosti, onda niko od ljudi koje sam uzeo kao malu ilustraciju duplih standarda, Bogičević, Marošević, Mandić, Nenadić i Jović, ne bi mogao biti legitimni dužnosnik jer su Srbi i Hrvati koji su izabrani ogromnom većinom Bošnjačkih glasova.

Opet se vraćamo na početak ove priče. 

Ljudska prava u temelju liberalne demokracije, sekularne građanske države Bosne i Hercegovine kao društva zajedničkih vrijednosti.

Dijalog, uvažavanje, učenje i razumijevanje.”

Link panela: https://youtu.be/HUV1S1O-89Y